Of course, depression is a very frequent
psychological disease which can have a debilitating effect on your everyday
life. However, there is some good news! It can be successfully treated with the
help of clinical psychologists, psychiatrists, and psychotherapists. Moreover,
you can help yourself by using various psychological techniques. One of them is
related to mental restructuration. Are you
ready for change?
Please, choose to work on changing your own pattern
of thinking. Negative thoughts look just like these ones: ''I am a completely
unsuccessful person'', ''I will never achieve something important to me'', ''I
feel totally helpless'', ''I am not a self-confident person at all'', ''Nobody
loves me as I am'', ''Nobody admires me'', ''Nobody understands me'', and so
on, and so on...
Thus, you can work on reprogramming your brain. In other words, you can decrease your
self-destructive mind activity. Let's see how... First of all, there does not
exist a person who is unsuccessful in the all domains of life. Furthermore, there
is no such a person whose self-confidence equals to zero. Hence, you are
successful whilst doing at least some things and you are a self-confident
person whilst interacting with at least some people. In addition, there is
always someone who loves us (sometimes we do not know it and have to find out
who is that person or a group of people). Moreover, there are lots of
individuals who are jealous of our behavior, clothing, personality traits,
intelligence, etc. But they usually do not admit it (believe me or not, that is
true!).
Therefore, your new (positive, healthy, and self-nourishing)
thoughts can be as follows: ''I can make success if I put some effort in a
situation'', ''I am a person who works on building my self-confidence and
self-esteem'', ''I know that some people admire my skills, competencies,
charisma, or how I look like in their eyes'', ''I cannot make all people love
me. Instead, I can be happy because I know that my family and my friends have
positive emotions toward me'', ''People similar to me can understand me. This
insight is sufficient for me because I think in a realistic way''.
Thus, your thoughts should be optimistic,
realistic, and self-explanatory (i.e. logical). We cannot expect of everybody
to accept our personality traits, approve our behavior, love us, or understand
our inner psychological states. And you can think of yourselves in positive
terms. It is free of charge and is very beneficial for your mental health as
well as for meeting your short- and long-term goals.
Depression mostly relies on negative thoughts and
the best way to attack it is to start with making your patterns of thinking
open to positive influences from inside (subconscious and conscious part of
your personality) and from outside (social environment).
Selman Repišti
January 27, 2018
Prepuštajte se samo
vjetrovima koji vas mogu odvesti daleko, predaleko... i još dalje. Poglede štedite
i poklanjajte ih samo poljima koja su široka... i koja se još šire, dostižući
apsolutne dimenzije. Kako ćete znati koja su koja? Ako im ne vidite kraja ni svršetka,
vaš odabir je onaj pravi. Uvijek namignite morima koja vam se uspiju
predstaviti kao okeani... Tako ćete rasti, razraštavati se, granati... Možda
ćete se, uzgred, rastajati sa nekim dijelovima sebe ili svoje prošlosti... Ali,
sve strastvenije ćete se zaljubljivati u vrhunsku igru balerine Zemlje, dok će
vas jezgra ove planete, šaljući vam dobro znane poljupce gravitacije, sve jače
privlačiti sebi.
Arabija je durbin, kroz
koji nazirete siluete mainstream i
Dalekog Istoka. Pobožni Hindusi su ovdje obično izvođači svih mogućih radova,
čineći ''prvu liniju'' u realizaciji brutalno zahtjevnih arhitektonskih i
građevinskih poduhvata. Snalažljivi Pakistanci su vozači i dogovarači prevoza,
a pristupaju vam nekom od varijacija sljedeće iluminacije: ''Šta je prvo što
stranac treba imati u nepoznatoj zemlji? Prijatelja, znači, mene.'' Bezbrižni Filipinci
pokušavaju imitirati uzuse afroameričkog geta, a međusobno se oslovljavaju
riječju ''kabayan'' – ''zemljak''. I bude im iskreno drago kada ugledaju
''svoga'' i ''svoju''. Naš durbin se ponekad okrene i prema srcolikom crnom
kontinentu. Nevino nasmijani Afrikanci predano čuvaju stambene jedinice
bezbrižnih petro-bogatuna, trudeći se biti uvijek na usluzi. Skupa s Indijcima, posvećeni su i održavanju parkova
koji, svi do jednog, izgledaju kao fatamorganične oaze. Ne poput onih u
nemilosrdno toplom zagrljaju
dobrodošlice pustinje, već oaza uguranih među mozaične uzorke pločica,
betona i asfalta. Svi ovi narodi u Arabiji vide Bliski Zapad. Njihove busole štimaju
se u pravcu obećane zemlje. A Ujedinjeni Arapski Emirati su, bezmalo,
Sjedinjene Američke Države Istoka.
No, Azijski južnjak i
jugoistočnjak nerado se odriče svojih duboko ukorijenjenih navika održavanja
higijene po gradskim i dogradskim ulicama, te ritualnog izbacivanja plućnog
sekreta na te iste ulice i trotoare. Nerijedak prizor je češljanje tek oprane
kose i dovođenje u red crnih, gustih brkova, bilo u hodu, bilo na nekom
autobuskom stajalištu. U lavaboima javnih WC-a može se, katkad, naći šareni
splet ribljih iznutrica. U drugim prilikama, u ''piš-kaki'' kabinama, (jugo)istočnoazijske
novopridošlice prepuštaju se užitku tuširanja. Ali, trebalo bi im progledati
kroz prste, budući da su im daleki preci bili začetnici jedne od
najimpozantnijih renesansi: one orijentalne. Zadivljujuće je i kako se pribrano
snalaze u svim zamislivim i nezamislivim gužvama i prilikama, ma kako one bile
zamršene ili nedovoljno jasne na bilo koji drugi način. Oni vole biti što više
pod nebom i među neprestano cirkulirajućim svijetom. Pošto su pod krovom i u
srcu Svijeta, konačno mogu biti dio Svega.
Arapski vjetar ne
odlazi iz gulfa (Persijskog ili
Arapskog zaliva, kako ga ko nazivao...). Ali vjetrovi s Istoka neprestance
naviru i ostaju da kruže ovim istim zalivom. Zapadnjaci, raskalašno i onako
dionizijski, obično krstare brodicama, čamcima i jedrenjacima, posmatrajući sa
sigurne distance šta se to zbiva na pjeskovitom potkontinentu. Prizivajući i
oživljavajući lutalačko-voajerski, tj. darvinistički duh, ponovo se pokušavaju
igrati kolonizatora. I čini se da im to prija... Postoji, dakako, i ona grupa bivših
konkvistadora koji su posljednjih par decenija nešto evoluirali i prihvatili
lokalne običaje domorodaca ovog potkontinenta. Oni su obično na kopnu, ali je
zanimljivo da se povremeno prepuštaju impulsu kretanja prema obalnim
područjima.
Riječ, dvije o Arapima?
Za razliku od drugih pripadnika dugačkog južnog pojasa Azije, po stasu su
izuzetno visoki, a po temperamentu opušteni i umjereni. Pokazuju onoliko
interesovanja za radoznalog došljaka, koliko je to primjereno odnosu dva
stranca koji su par zajedničkih sekundi svojih života proveli u nekoj tački što
je opisuju koordinate javnog prostora. Arapi su tihi i blagi, a gestikulacija
im je svedena tako da nipošto ne narušava lični prostor uznemireno-iscrpljenih
dođoša-lutalica. U prepoznatljivim bijelim haljinama, izgledaju kao da lebde,
poput duhova. Prema tome, njihova pojavnost prije je pristojno odsustvo nego
objektivno, dosadno prisustvo.
I, umalo da zaboravim
debeli pustinjski ćilim kojim je prekriven pljosnati, široki patos sedlolikog Arapskog
kopna. Pustinja više nije nužno zlo i konkretno ovaploćenje fraze in the middle of nowhere. Ona je sve
slabije i rjeđe dostupna zjenicama posjetilaca, pa postaje još mističnija nego
što je bila. Ovdje se, danas, za pustinjom traga ... Ne bježi se od nje, kao
što je to nekoć bio slučaj. Traganje je tim veće što smo davnije posmatrali TV reportaže
s ekspedicija pjeskovitim predjelima bliske Azije i mediteranske Afrike, te što
su snimci bili mutniji (a naročito ako su bili porizvod crnobijele tehnike
videoprenosa). Pustinju doživljavam ne kao prokletstvo, prazninu i divljinu,
već kao izazov, iskušenje i neobičnu priliku koja mi se ukazala. Prigodu da
svjedočim raskošnom (a u isto vrijeme tako jednostavnom) braku vječnoplavog
svoda sa njenim uporno žutim licem. Obrazom, izbrazdanim vajarskim djelima boga
Eola. Dinama, koje je ovaj veliki skulptor pravio po uzoru na grbe ''pustinjskih
lađa''.
Selman Repišti,
14. 1. 2018.
