Imala je ime sa ukusom mora
Usne od svile, nestašne, bez srama,
Vodila odjednom šaku razgovorā
Ali je u svemu ostajala dama.
Molio sam vječno biće sa visina
Da pomogne odmah koliko se može
Glumio sam zato pobožnoga sina,
Noseći je nagu odmah ispod kože.
Al’ me kocka usuda progoni!
Samo jednom ljubiti sam znao…
Ne daju mi sudbinici oni,
Kažu da sam dane nebu krao.
Imala je ime sa mirisom mora,
Budila je bludnje davno uspavane,
Rasplela je kose, princeza bez dvora,
Zemlje očajanja, pjesme nepjevane.
Sanjao sam jednom da će doći vrijeme
Kada tajna stigne neka iz daljina,
Čekao sam dugo da proklija sjeme
Koje osta samo srca izraslina…
Selman Repišti
Prelistavam Novine Planete,
I vidim:
Brodove što tonu,
Djecu u lokvama plača,
Novog despota na tronu,
Stradanja od njegovog mača.
Okrećem listove mraka:
Dukata pune kese,
Ukradeno svjetovno blago,
Narod što kuga trese
I tijelo, nemoćno, nago.
Pitam Te opet: Čemu sad sve to?
Zašto nas tama vreba iz(a) ugla,
Je li nam ovo zadnja minuta,
Odraz grozote, najnižeg rugla,
Gdje li je nada, kuda li luta?
Odlažem štivo, klonule ruke,
Spustiću kapke, bez puno muke,
U san se spremam, jastuk već čeka,
Ni danas nisam našao lijeka...
''Ne brini više i budi sretan,
Prestani žalit' i biti sjetan,
Ja takve stvari na vagu stavim,
Odijelo svakom po mjeri pravim.''
Selman Repišti
Sanjam
da moj identitet spava između tvojih nogu...
Budim
se kao novopridošlica,
Rezultat
serijske proizvodnje,
Slomljeno
koplje bezuspješnog nadvladavanja jaza
Između mete i dometa,
Rezultanta
želje i tuđe postelje...
S. Repišti
