Prelistavam Novine Planete,
I vidim:
Brodove što tonu,
Djecu u lokvama plača,
Novog despota na tronu,
Stradanja od njegovog mača.
Okrećem listove mraka:
Dukata pune kese,
Ukradeno svjetovno blago,
Narod što kuga trese
I tijelo, nemoćno, nago.
Pitam Te opet: Čemu sad sve to?
Zašto nas tama vreba iz(a) ugla,
Je li nam ovo zadnja minuta,
Odraz grozote, najnižeg rugla,
Gdje li je nada, kuda li luta?
Odlažem štivo, klonule ruke,
Spustiću kapke, bez puno muke,
U san se spremam, jastuk već čeka,
Ni danas nisam našao lijeka...
''Ne brini više i budi sretan,
Prestani žalit' i biti sjetan,
Ja takve stvari na vagu stavim,
Odijelo svakom po mjeri pravim.''
Selman Repišti
